Ako ste se ikada zapitali zašto vam se čini da vam novac “curi” kroz prste ili zašto štednja ne raste onako brzo kako biste željeli, niste jedini. Iako je upravljanje financijama vještina koju učimo cijeli život, mnogi građani Hrvatske usvajaju financijske navike temeljene na mitovima i pogrešnim pretpostavkama. Ove navike, iako naizgled bezopasne, dugoročno mogu ugroziti vašu financijsku stabilnost i spriječiti ostvarenje financijskih ciljeva.
Na portalu NovacHR želimo razotkriti najčešće financijske zablude građana i pružiti vam jasne, praktične smjernice. Cilj ovog članka je opremiti vas znanjem kako biste mogli donositi informiranije odluke, bolje planirati budžet i početi ulagati odgovorno.
⚠️ Važna napomena: Ovaj članak je isključivo informativnog i edukativnog karaktera te ne predstavlja osobni financijski ili investicijski savjet. Prije donošenja važnih financijskih odluka, po potrebi se obratite ovlaštenom stručnjaku.
Zabluda br. 1: “Štednja na tekućem računu je sigurna i dovoljna”
Ovo je vjerojatno najraširenija financijska zabluda u Hrvatskoj. Mnogi ljudi smatraju da je novac siguran u banci, što je točno s aspekta sigurnosti depozita (do iznosa koji jamči država). Međutim, sigurnost ne znači i očuvanje kupovne moći. Ostavljajući značajne iznose izvan kratkoročne financijske rezerve na neoročenim računima, izlažete se jednom od najvećih rizika današnjice – riziku inflacije.
Inflacija – nevidljivi kradljivac vrijednosti
Hrvatska narodna banka (HNB) redovito prati inflaciju, koja predstavlja porast opće razine cijena. Ako inflacija iznosi, primjerice, 3% godišnje, a vaša štednja na tekućem ili štednom računu ne donosi gotovo nikakvu kamatu (ili donosi manje od 3%), realna vrijednost vašeg novca se smanjuje. Iako imate isti broj eura, za njih za godinu dana možete kupiti manje dobara i usluga.
- Mit: Novac je siguran, stoga ga držim u banci.
- Stvarnost: Novac gubi kupovnu moć zbog inflacije.
Aktivno upravljanje vs. pasivno gomilanje
Važno je razlikovati kratkoročnu financijsku pričuvu (hitni fond) i dugoročnu štednju/ulaganje. Hitni fond (za nepredviđene situacije, 3-6 mjesečnih troškova) treba biti lako dostupan, čak i ako ne donosi visoku kamatu. Sve ostalo trebalo bi raditi za vas.
Umjesto da sav višak novca stoji neaktivan, razmislite o sljedećim opcijama za borbu protiv inflacije (nakon što ste izgradili hitni fond):
- Oročenje depozita: U 2025. godini banke nude nešto više kamatne stope na oročenu štednju, što može barem djelomično nadoknaditi inflaciju.
- Investiranje u nisko rizične fondove: Novčani fondovi ili ETF-ovi koji prate obveznice mogu ponuditi bolji povrat od standardne štednje, uz relativno niski rizik.
Zabluda br. 2: “Ne treba mi budžet – znam otprilike gdje mi novac ide”
Mnogi ljudi znaju koliko zarade, koliko plaćaju najam/kredit i koliko potroše na hranu. No, većina ih ima vrlo nejasnu sliku o tome gdje zapravo odlazi preostalih 20-30% mjesečnog prihoda. Upravo u toj sivoj zoni leži najveći potencijal za financijsko poboljšanje.
Zamka “malih” dnevnih troškova
Financijski stručnjaci često ističu zamku mikro-transakcija. To su svakodnevni troškovi poput kave za van, ručka naručenog s posla, sitnih impulzivnih kupovina preko interneta ili pretplata na streaming servise koje rijetko koristite. Iako svaki pojedini trošak iznosi samo nekoliko eura, akumulirani iznos može doseći stotine eura mjesečno. Bez aktivnog praćenja, nemoguće je identificirati ove “gutače novca”.
Kako uspostaviti budžet u 3 jednostavna koraka
Budžet ne mora biti kompliciran niti restriktivan, već realan alat koji vam daje kontrolu. Za građane Hrvatske preporučuje se fokusiranje na neto plaću (nakon poreza i doprinosa).
- Faza praćenja (Mjesec 1): Zabilježite svaku kunu ili euro potrošen na apsolutno sve. Koristite mobilnu aplikaciju, digitalne bankovne izvatke ili jednostavnu Excel tablicu. Otkrijte gdje novac stvarno odlazi, bez prosuđivanja.
- Faza planiranja (Mjesec 2): Klasificirajte troškove (Fiksni, Varijabilni, Štednja/Dug). Koristite pravilo 50/30/20 (50% za potrebe, 30% za želje, 20% za štednju/otplatu duga) kao smjernicu, ali prilagodite ga svojim prihodima.
- Faza optimizacije (Dugoročno): Nakon što znate prosječne iznose, postavite limite na varijabilne troškove. Ako vidite da na hranu za van trošite 300 € mjesečno, postavite novi cilj od 150 € i preusmjerite razliku na štednju ili otplatu duga.
Zabluda br. 3: “Sve dugove treba otplatiti što brže, bez obzira na kamatu”
Osjećaj dužnosti i želja za otplatom duga su pohvalni, ali nisu svi dugovi jednaki. Fokusiranje na nominalni iznos duga, umjesto na kamatnu stopu, česta je greška koja rezultira plaćanjem tisuća eura nepotrebnih kamata.
Razlikovanje dobrih i loših dugova
Financijeri često dijele dugove na “dobre” (one koji potencijalno povećavaju vašu neto vrijednost ili prihod, npr. stambeni kredit s razumnom kamatnom stopom ili studentski kredit za isplativu edukaciju) i “loše” (potrošački dugovi, dugovi na kreditnim karticama i minusi na tekućem računu).
U Hrvatskoj su minusi na tekućem računu i dugovi po revolving kreditnim karticama često najskuplji financijski proizvodi. Dok kamate na stambene kredite u 2025. godini mogu biti oko 3-4%, kamatne stope na skupe potrošačke dugove mogu premašiti 10%, pa čak i 15%.
Strategija otplate: Lavina vs. Snježna gruda
Kada imate više dugova, odabir prave strategije je ključan:
- Metoda Lavine (Financijski optimalna): Fokusirate se na otplatu duga s najvišom kamatnom stopom. Plaćate minimalne iznose na sve ostale dugove, a sav višak novca usmjeravate na onaj najskuplji. Kada je taj dug otplaćen, prelazite na sljedeći najskuplji. Ovo dugoročno štedi najviše novca.
- Metoda Snježne grude (Psihološki optimalna): Fokusirate se na otplatu duga s najmanjim iznosom. Brza eliminacija manjeg duga daje vam osjećaj uspjeha i motivaciju da nastavite s otplatom većih dugova. Iako skuplja, ova metoda je efikasna za one kojima je potrebna brza potvrda uspjeha.
Savjet: Gotovo uvijek je preporučljivo eliminirati sve dugove s kamatnom stopom većom od 7-8% prije nego što se krene s ozbiljnim ulaganjem. Visoka kamata na dug garantira gubitak, dok ulaganje garantira samo rizik.
Zabluda br. 4: “Investiranje je kockanje i samo za bogate”
Mnogi Hrvati izjednačavaju investiranje s visoko rizičnim špekulacijama ili smatraju da je potrebno imati desetak tisuća eura za početak. To je daleka istina, pogotovo u kontekstu modernog investiranja putem digitalnih platformi i fondova.
Prvi koraci u svijet ulaganja prilagođeni Hrvatima
Investiranje je proces stavljanja novca u imovinu s očekivanjem da će taj novac s vremenom generirati prihod ili rasti u vrijednosti. Ne mora uključivati kupnju pojedinačnih dionica Tesle ili Googlea. Za početnike, najodgovorniji i najjednostavniji pristup je ulaganje u široko diverzificirane investicijske proizvode.
- Investicijski fondovi: Možete početi s manjim iznosima (€50–€100 mjesečno) ulaganjem u mirovinske fondove (III. stup) ili otvorene investicijske fondove kojima upravljaju hrvatska društva za upravljanje fondovima. Ovo je odličan način za početak jer je regulirano od strane HANFA-e.
- ETF-ovi (Exchange Traded Funds): Ovi fondovi prate cijeli indeks (npr. svjetsko tržište dionica) i nude izuzetno visoku diverzifikaciju uz niske naknade. Pristup je omogućen putem domaćih i stranih brokerskih kuća.
Snaga složenog kamatnog računa: Zašto početi odmah
Albert Einstein složeni kamatni račun navodno je nazvao “osmim svjetskim čudom”. Složeni kamatni račun znači da vaša zarada iz godine u godinu ne generira prihod samo na vaš početni ulog, već i na prethodno zarađene kamate. Vrijeme je vaš najveći saveznik.
Ako osoba A počne ulagati s 25 godina i ulaže 100 € mjesečno, a osoba B počne s 35 godina i ulaže istih 100 € mjesečno, uz isti prosječni godišnji prinos (npr. 7%), osoba A će na kraju mirovine imati značajno veći iznos, samo zbog tih dodatnih 10 godina ranijeg početka. Početak ulaganja s malim iznosima sada je uvijek bolji od čekanja da imate “dovoljno” novca za ulaganje.
Zabluda br. 5: “Kreditne kartice su proširenje plaće”
Kreditne kartice, a posebno revolving kartice, moćan su financijski alat, ali ako se koriste kao trajno “proširenje” mjesečne plaće, postaju izuzetno skupe zamke. Kreditna kartica je oblik kratkoročnog, neosiguranog kredita.
Cijena revolving duga u eurima
Kada korisnici kreditnih kartica plaćaju samo minimalni obvezni iznos duga (npr. 5% ili 10% ukupnog duga), ostatak duga prenosi se u sljedeći mjesec uz visoku kamatu. Prosječne kamatne stope na revolving kartice mogu biti među najvišima na tržištu.
Primjer: Ako Marko duguje 2.000 € na kreditnoj kartici s godišnjom kamatnom stopom od 12% i plaća samo minimalni obvezni iznos, otplata duga može potrajati godinama, a plaćene kamate mogu se približiti stotinama eura, čak i ako ne koristi karticu za nove kupovine.
Pametno korištenje kartica (i opasnosti minimalne uplate)
Kreditne kartice su korisne ako:
- Ih koristite za kupovinu i plaćate puni iznos duga na vrijeme (unutar grejs perioda), čime izbjegavate kamatu.
- Tražite dodatne pogodnosti (popusti, bodovi).
- Služe kao rezerva za hitne slučajeve (tek kada je hitni fond iscrpljen).
Kartice se nikada ne bi trebale koristiti za pokrivanje redovitih životnih troškova ako nemate dovoljno novca na tekućem računu. Dug na kartici je signal da vaš mjesečni budžet nije održiv.
Kako dugoročno izbjeći financijske zablude
Razbijanje ukorijenjenih financijskih zabluda nije trenutni zadatak, već kontinuirani proces financijske edukacije i discipline. Dugoročni financijski uspjeh temelji se na dosljednosti, a ne na sreći ili naglim promjenama.
Izgradnja financijske rezerve (Zlatno pravilo)
Prije nego što se upustite u ulaganje, važno je osigurati temelj. “Zlatno pravilo” osobnih financija u Hrvatskoj jest:
- Eliminirati sav skupi potrošački dug (revolving kartice, minusi).
- Izgraditi hitni fond (financijsku pričuvu) u iznosu od 3 do 6 mjeseci redovitih životnih troškova.
- Osigurati se (adekvatna polica osiguranja, zdravstveno, imovinsko, ovisno o potrebama).
- Tek tada započeti s dugoročnim ulaganjem.
Ako nemate hitni fond, nepredviđeni trošak (popravak automobila, zubarske usluge, popravak perilice) prisilit će vas da se ponovno zadužite skupim potrošačkim kreditom ili minusom, čime se vraćate na početak i plaćate visoke kamate.
Kontinuirana financijska edukacija i provjera izvora
U doba interneta, financijske informacije su sveprisutne, no nisu sve pouzdane. Ključno je razviti kritičko razmišljanje:
- Sumnjajte u obećanja o brzoj zaradi: Modeli koji obećavaju visok, siguran i brz povrat su gotovo uvijek prijevare. Ulaganje je dugoročno.
- Provjeravajte naknade i provizije: Bilo da se radi o bankarskim uslugama, fondovima ili brokerskim kućama, provizije i skrivene naknade mogu značajno nagristi vašu zaradu. Budite svjesni svih troškova, posebno u kontekstu naknada u eurima.
- Koristite resurse HNB-a i HANFA-e: Ove institucije nude pouzdane informacije i upozorenja o potencijalnim rizicima ulaganja i financijskim prijevarama.
Razumijevanje i izbjegavanje najčešćih financijskih zabluda građana put je prema čvršćoj i stabilnijoj financijskoj budućnosti. Preuzimanjem aktivne kontrole nad budžetom i prihvaćanjem odgovornog pristupa dugu i ulaganju, dugoročni rezultati će postati vidljivi.
Zaključak
Upravljanje osobnim financijama u Hrvatskoj ne zahtijeva da budete ekonomski stručnjak, već samo dosljednost i želju za učenjem. Najveća prepreka često nije nedostatak prihoda, već pogrešne financijske navike temeljene na raširenim zabludama.
Ključ je u malim, ali postojanim promjenama. Počnite s prvim korakom: zabilježite svoje troškove idućih mjesec dana. Zatim preusmjerite dio neplanirane potrošnje u hitni fond. Male promjene, ako ste dosljedni, dugoročno čine veliku razliku.
Zapamtite, vaš novac treba raditi za vas, a ne protiv vas. Informiranošću i disciplinom, možete osigurati da vaše financijske odluke rade u korist vaše dugoročne stabilnosti i ciljeva.
Kao i uvijek, ako su vaše financijske odluke kompleksne (poput velikih kredita ili složenih investicijskih strategija), preporučujemo konzultacije s neovisnim i ovlaštenim financijskim stručnjakom.
Često postavljana pitanja
Koliko novca trebam imati u hitnom fondu?
Opće pravilo je imati ušteđevinu u visini 3 do 6 mjeseci vaših osnovnih životnih troškova. Za one koji imaju nestalan prihod ili su samozaposleni u Hrvatskoj, preporučuje se gornja granica od 6 mjeseci ili više, kako bi imali dovoljno vremena za stabilizaciju u slučaju gubitka posla ili nepredviđenih okolnosti.
Je li bolje otplatiti dug ili prvo štedjeti?
Ovisi o vrsti duga. Ako imate dug s visokom kamatnom stopom (npr. dug na kreditnoj kartici s 10%+ kamatom), matematički je isplativije prvo otplatiti dug. Međutim, uvijek prvo morate izdvojiti minimalnu hitnu rezervu (npr. 1.000 €) kako ne biste morali ponovno posezati za skupim kreditom ako dođe do nepredviđenog troška.
Kako znati je li kredit povoljan?
Povoljnost kredita mjeri se Efektivnom kamatnom stopom (EKS), a ne nominalnom stopom. EKS uključuje sve troškove kredita (kamatu, naknade, obradu, osiguranje). Uvijek uspoređujte ponude banaka na temelju najniže EKS, te provjerite promjenjivost kamatne stope i uvjete prijevremene otplate kod odabira kredita u Hrvatskoj.
Što ako imam više dugova odjednom?
Napravite popis svih dugova, navodeći iznos, kamatnu stopu (EKS) i minimalnu mjesečnu uplatu. Prvo se fokusirajte na eliminiranje duga s najvišom kamatnom stopom (Metoda Lavine), dok na ostale dugove plaćate minimalni iznos. Kada je najskuplji dug otplaćen, taj oslobođeni novac preusmjerite na sljedeći najskuplji dug.
Kako izbjeći impulzivnu kupovinu?
Implementirajte pravilo od 72 sata za sve veće kupnje koje nisu nužne. Ako nakon 72 sata i dalje mislite da vam je taj proizvod potreban, kupite ga. Najvažnije je kupovinu maknuti iz domene trenutne emocije u domenu racionalne odluke. Također, izbjegavajte online trgovine i trgovačke centre kada ste gladni, umorni ili pod stresom.
Je li ulaganje u nekretnine u Hrvatskoj bez rizika?
Nijedno ulaganje nije bez rizika. Iako nekretnine u Hrvatskoj imaju povijesno dobru izvedbu, rizik postoji. Rizici uključuju: pad cijena na tržištu, likvidnosni rizik (nekretninu je teško brzo prodati), troškove održavanja, porezna opterećenja i rizik da pronađete pouzdanog najmoprimca. Potrebno je mnogo kapitala i dugoročno planiranje.